Sve do prije nekoliko godina izrada ugradbenih ormara spadala je u kategoriju luksuza, no uslijed nedostatka prostora i rasta cijena stambenog kvadrata, njihova upotreba prerasla je u standard. Razlog tome je i maksimalna iskoristivost prostora. Najčešće se ugrađuju u spavaće sobe, ali i u hodnike i dnevne boravke. Materijal koji se najčešće koristi za izradu je iveral. Fronte mogu biti raznovrsne ( npr: lakirane ili furnirane )  te kombinirane sa staklom ovisno o prostoru gdje će se ugradbeni ormar nalaziti.

Proces nabavke i izrade ugradbenog ormara je individualan i ovisi o estetskim i funkcionalnim potrebama.

Bitno je znati da se korpus ormara montira direktno na zid, bez leđa, čime se postiže ušteda u materijalu i veća  dubina prostora. Standardna dubina je 60-65 cm, ali može biti i plića ili dublja ovisno o prostoru. Zid se u unutarnjem dijelu premazuje akrilnom ili uljanom bojom, radi jednostavnog čišćenja. Najčešći tip ormara je trokrilni. U standardnu opremu ormara spadaju police i ladice (ili košarice, radi uštede novca), a moguće je ugraditi i nosače za hlače, kravate i garderobne liftove, koji pružaju najbolju iskoristivost dubine. Pri tome treba voditi računa da dodatni elementi podižu cijenu za 15-40%. Moguća je i naknadna ugradnja pojedinih elemenata. Često se u kombinaciji sa iveralom na fronti ormara koristi loccabel staklo, kojemu je pečenjem i upotrebom sigurnosne folije osigurana trajnost i sigurnost korisnika, a upotrijebljeno može biti i ogledalo.

Vodilice su najčešće aluminijske. Pri odabiru kotača ne treba štedjeti na kvaliteti, jer oni nose cjelokupnu težinu prednje fronte (1m2 loccabel stakla teži približno 10kg!), pa loš odabir može dovesti do njihove deformacije i kasnijih problema pri otvaranju ormara.

Najveću pažnju treba posvetiti odabiru prednje fronte s obzirom da je to jedini vidljivi element cijelog ormara.

Povezano

• Feng šui spavaća soba – Ženski kafe