IZO staklo je staklo koje je sastavljeno od dvaju ili više stakala odjeljenih međusobno hermetički zatvorenim međuprostorom (izo komora) koji može biti napunjen zrakom ili plinom.

IZO stakla koriste se najčešće kao odabir za sve vrste stolarije (bez obzira ralilo se o PVC, ALU ili pak klasičnoj drvenoj stolariji). Glavna je odlika izo stakla termička izolacija unutarnjeg stambenog ili poslovnog i vanjskog prostora.

Uvriježeno mišljenje da se radi o dvjema staklenim površinama, a prostor između njih je vakuum, no to nije istina jer kad bi ispumpali zrak, a ne bi napunili međuprostor nekim drugim plinom dobili bi konkavna stakla zbog potlaka koji bi vakum prouzročio. 

Korištenjem kvalitetnih stakala za proizvodnju IZO stakla nužne su slijedeće karakteristike:

• neiskrivljenu vanjsku sliku okoliša
• zadanu vrijednosti prolaska svijetla
• zadanu vrijednost vidljivosti
• zadanu vrijednost gubitka energije
• zadanu vrijednost toplinske izolacije

Konstrukcija IZO stakla

Staklo – važno je da su stakla proizvedenakvalitetno, da su ujednačene debljine,  da je pravilno odabrana debljina stakla prema veličini i svojstvima prozora odnosno staklene stijene ili vrata.  O odabranom staklu za proizvodnju IZO stakla najviše ovisi o karakteristike IZO stakla.

Međuprostor – je uvijek ispunjen zrakom ili “tromim” plinovima kao što su argon, kripton, xenon ili SF6. O vrsti plina direktno ovisi i toplinska izolacija. Što je plin teži to je bolja toplinska izolacija, s time da je jako bitan faktor širina međuprostora, o čemu ovisi odabir plina za ispunjenje međuprostora.

Neke od specifikacija:

• Zrak, plin argon – debljina auminijskog ili PVC distancera – 16mm
• Plin kripton – debljina distancera – 10mm
• Plin xenon – debljina distancera – 8mm
• SF6 plin – debljina distancera – 8mm

Molekular – primarna funkcija molekulara je da isušuje vlagu koja bi se zatekla u prostoru između dva stakla tijekom proizvodnje izo-stakla. Također molekular osigurava nizak nivo vlage, tijekom vijeka izo-stakla, koja bi mogla prodrijeti u međuprostor zbog raznih utjecaja. Najzad bilo kakvo organsko isparavanje koje bi se moglo pojaviti je eliminirano molekularom. Kugličast molekular se koristi za aluminijske ili inox distancere, a molekular u prahu se miješa sa polimerom da bi se napravio distancer od polimera.

Butil – prvo brtvilo – služi za internu izolaciju (prva barijera) izo stakla. Butil osigurava nizak prolaz vlage, pare i plina, a ima otpornost na starenje, pucanje i termičku stabilnost. Butil je skraćeni naziv za polyisobutylen, a mašina ga nanosi zagrijanog na distancer aluminijsku letvicu prije ljepljenja distancera na staklenu površinu. Ima izuzetnu vezivnu sposobnost za staklo, aluminij, inox itd.

Drugi kit – koristi se polisulfid, dvokomponentni kit koji se nanosi na izo staklo nakon prolaska stakla kroz mašinu za pranje stakla i stiskanja u preši. Može se koristiti i jednokomponentni kit hot-melt koji ima odlična fizičko kemijska svojstva te vrlo dobru otpornost na visoke i niske temperature. Hot-melt se vrlo brzo vulkanizira pa se koristi u slučajevima kada trebamo u kratkom roku izraditi izo staklo za ugradnju.

Što je k-vrijednost, R-vrijednost i U-vrijednost stakla ili materijala?.

Svaki materijal ima različite mogućnosti transmisije i zračenja topline, poznatu kao provodljivost, koja se mjeri kao Watt energije prenošene metrom kubnim materijala (m² površine i metar debljine) po stupnnju razlike u temperaturi između dvaju strana materijala. Provodljivost materijala je izražena kao k-vrijednost (ponekad pisano Grčkim slovom Λ (lambda). k-vrijednost je zasnovana na standardu debljine 1m i vrlo je korisna kod uspoređivanja dviju vrsti materijala, ali pogrešna kad se uspoređuju različite debljine materijala. Beton ima visoku provodljivost sa k-vrijednosti oko 1, i možemo reći da 1m² betona debljine 1m provodi 1W energije kada je razlika temperature 1 stupanj na dvijema stranama kocke betona. Ako je razlika u temperaturi 10° na dvijema stranama provodljivost će biti 10W. Iskazuje se kao k=W/mK

Izdržljivost materijala na provođenje topline iskazana kao R-vrijednost, pokazuje karakteristike materijala jednog metra kvadratnog površine, i stvarno upotrijebljene debljine. Toplinska otpornost r je kalkulirana kao debljina materijala u metrima i recipročna je sa k-vrijednosti ili (1/k). Izdržljivost materijala se iskazuje kao R=m²°K/W, površina materijala potrebna da prenese 1W energije za 1° razlike u temperaturi na dvijema stranama materijala. Npr. betonski blog 75mm debljine sa k-vrijednosti 1 će imati otpornost: 0,075m podijeljeno sa 1, što nam daje r=0,075. R nam pokazuje sposobnost određene debljine materijala da se odupre prijenostu topline.

Međutim, kako mi moramo računati gubitak energije on je upravo suprotan od R-vrijednosti. Moramo izračunati mogućnost materijala da provodi toplinu. To je dano sa konačno najvažnijim izrazom u toplinskim vrijednostima za stolariju, U-vrijednost. U-vrijednost se lako izračunava djeljenjem 1 sa R-vrijednošću. Iskazuje se kao U=W/m²°K, što je koeficijent prolaza topline koji pokazuje koliko topline u vatima (W) prođe kroz metar kvadratni materijala određene debljine, za jedan sat, ako je temperaturna razlika ulazne i izlazne površine 1°K (kelvin). Što je brojka manja, to je izo staklo bolji izolator.

Poboljšanje U-vrijednosti izo stakla može se postići tako da se međuprostor umjesto zraka napuni tromim plinom, a unutrašnje staklo se stavi Low-E pa dobijamo slijedeće U-vrijednosti:

• Argon – 1.1 W/m²K
• Kripton – 1.0 W/m²K
• Xenon – 0.8 W/m²K