Zbog svoje dugotrajnosti i otpornosi, često se i cijeli kuhinjski elementi izrađuju od inoxa.

U kućanstvima se s inoxom najčešće susrećemo u obliku držaka, kvaka, hvataljki i kada za posuđe.

U kuhinjama se masivno drvo može koristiti za izradu svih elemenata. Svejedno radi li se o kuhinjskim stolovima i stolicama, radnim površinama, pročeljima ili kompletnom kuhinjskom korpusu drvo uvijek stoji na raspolaganju. Nažalost često kompletne drvene kuhinje od masivnog (punog) drveta ”probijaju” planirani kuhinjski budžet.

Ako se traži ljepota onda je drvo među favoritima, ali kao radna površina nije najsretnije rješenje. Zbog svojih poroznih svojstava vrlo brzo će upiti vlagu i nabubriti te se početi iskrivljavati. Da bi se to spriječilo obavezno se mora zaštiti s vodonepropusnim lakovima i lazurama, ali ni to nije trajno rješenje.
Otporno je na visoke temperature, ali je zato slabo na udarce i porezotine od noža i sličnih kuhinjskih pomagala.

Financijski gledano najbolja alternativa kuhinjama od punog drveta su kuhinjski elementi i kuhinjski korpus od furniranih ploča. Naime u ovom slučaju tanko obrađene i zaštitnim lakom prevučene furnirane ploče lijepe se na ploče od iverice i kao takve se ugrađuju u kuhinjski korpus.

Na ovaj način štedimo novac a vizualni dojam na posjetitelja djeluje kao da se radi o kuhinji od punog drveta.Na vanjsku površinu kuhinjskih elemenata od masivnog drveta ili furniranih kuhinjskih elemenata nanosi se zaštitni lakirani sloj kako bi ih se zaštitilo od prskanja masti ili vodene pare tijekom pečenja i kuhanja. U pravilu ovakav zaštitni površinski sloj laka je vrlo tanak pa s njim treba biti vrlo oprezan kod čišćenja i održavanja.

Kako završna obrada omogućuje poliranje do visokog sjaja, time se i nepravilnosti umanjuju te čišenej i održavanje postaje vrlo lagano. Iako i dalje ostaje problem neotpornosti na udarce.

U kuhinji je bitno raspored elemenata organizirati na način da korisniku u najvećoj mogućoj mjeri uštede energiju i povećaju njegovu efikasnost – bitna je prije svega funkcionalnost.
Unatoč trendovima koji preferiraju tip otvorene kuhinje, u zajedničkom prostoru s dnevnim boravkom i blagovaonicom, još uvijek je mnogo kuhinja smješteno u dugačke i često uske prostore.

Dizajnerica Stella Levak, dipl. na temu uređenja kuhinja kaže:

Ovakve kuhinje uglavnom imaju ulaz na kraćem zidu i prozor nasuprot ulazu, a širina tog zida najčešće ne prelazi 150 cm. Takva konfiguracija prostora nalaže linearni tip kuhinje koji se razvija longitudinalno uz jedan od dužih zidova. Pritom je bitno rasporediti radne točke u kuhinji tako da maksimalno štede energiju eliminirajući nepotrebna vraćanja i ponavljanja kretnji, dok su elementi osmišljeni tako da maksimalno štede prostor i istovremeno omoguće praktično i lagano korištenje svih dijelova kuhinje.
Linearna kuhinja ima i svojih prednosti. Tako je, primjerice, moguće sve instalacije (struju, vodu, plin) smjestiti na jedan jedini zid, a njih obično koristi i kupaonica s druge strane zida. U slučaju nedostatka prostora, sudoper se može smjestiti u kut, povećavajući radnu površinu.

Ekonomično kretanje
U malim stanovima i garsonijerama praktično rješenje može biti kompaktna kuhinja u kojoj su svi uređaji i ormari osmišljeni tako da štede prostor, a sama kuhinja, kada se ne koristi, nestaje iza kliznih ili harmonika-vrata.
Raspored elemenata u kuhinji treba pratiti logični slijed radnji koje se obavljaju pri pripremanju obroka imajući u vidu najkraći put i najmanji broj vraćanja po tom istom putu. To znači da se kretanje kroz kuhinju razvija od vađenja namirnica iz hladnjaka preko pranja do kuhanja, a povratak nazad predviđa preuzimanje prljavog posuđa, njihovo pranje i slaganje u ormare. Na taj se način zatvara idealni krug bez nepotrebnog preklapanja i ponavljanja kretnji.

Mjere za ugodan rad
U kuhinji se najčešće radi stojećki. To znači da je visina radne površine vrlo bitna želimo li izbjeći nepravilno držanje i neugodnosti koje iz toga proizlaze. Stoga visinu radne plohe valja prilagoditi vlastitoj visini. Standardna je visina oko 85 centimetara, no danas mnogi proizvođači nude mogućnost biranja između različitih dimenzija koje idu od 76 cm (za osobe s motoričkim problemima) pa sve do 100 cm za osobe visoke 190-200 cm. Optimalna je visina ona koja omogućava ravna leđa te opuštenost zglobova ruku pri radu.
Dubina podnih elemenata, a time i radne površine, tradicionalno iznosi 60 cm. No, i tu su se stvari promijenile jer posljednja proučavanja otkrivaju da je veća dubina praktičnija i funkcionalnija za rad. Tako bi idealne radne plohe trebale ponuditi dubinu između 65 i 80 cm. Ove su dimenzije komotnije i ergonomičnije te povećavaju bolji pregled radne površine. Za linearne kuhinje u uskim i dugačkim prostorima to znači odlučiti se za dubinu od 65 cm umjesto nekadašnjih 60. Ograničenje, naime, predstavlja prostor koji mora biti slobodan za prolaz, a ne bi smio biti uži od 90-100 cm.
Veća dubina radne površine omogućava spuštanje visećih elemenata čime se olakšava pogled i prilaz sadržaju polica. Kako bismo dobili više prostora za držanje stvari, u manjim se kuhinjama mogu izabrati viseći elementi najviše visine čime se na cijeloj dužini kuhinje dobiva polica više.

Praktičnost korištenja
Kako bi kuhinja bila praktična, sve što se u njoj koristi – od posuđa do manjih električnih uređaja, od lonaca do namirnica – mora biti smješteno u podnim i visećim elementima na organiziran i funkcionalan način.
Viseći elementi dubine 35 cm, primjerice, daju uporabljivu unutarnju dubinu od najmanje 31 cm. Umjesto klasičnog krilnog otvaranja koje uvijek predstavlja opasnost pri kretanju kroz kuhinju, danas se nude i druga rješenja za viseće elemente. Tako se krilo može otvarati prema gore što je naročito pogodno za linearni tip kuhinje. No, ovo rješenje ima i svoj nedostatak, a sastoji se u tome da je takvo krilo na višim elementima teško dohvatiti kad ga se želi zatvoriti. Slično, no praktičnije rješenje predstavlja otvaranje na harmoniku, također prema gore. U ovom je slučaju ručka okrenuta prema nama pa ju je lakše dohvatiti. Na kraju, tu je i mogućnost kliznog otvaranja koje također u potpunosti eliminira opasnost od udaranja glavom, no za razliku od prethodnih solucija, ostavlja uvijek samo pola ormara otvorenim.
Podni elementi danas nude puno dinamičnija i praktičnija rješenja od klasičnih ormara s krilnim vratima. Umjesto fiksnih polica do kojih se teško dolazi, naročito do stvari koje su smještene u udubini ormara, tu su vrlo funkcionalne ladice koje zahvaljujući izvlačenju iz ormara u značajnoj mjeri reduciraju neugodna saginjanja i istezanja. Različite dubine ladica omogućavaju nam da u njih smjestimo sve, od lonaca do tanjura preko pribora i namirnica svih vrsta, a da svaka stvar bude odmah pri ruci. Još veću preglednost daju nam košare na izvlačenje, slične ladicama, no otvorene strukture.
U slučaju >L< produžetka, kut koji nastaje može se iskoristiti na više načina, ovisno o potrebi. Tu možemo smjestiti kutni sudoper i tako dobiti na radnoj površini. Također, ovo je mjesto idealno za smještanje okruglih polica na okretanje ili polica na izvlačenje koje prilično dobro iskorištavaju ovaj, inače težak prostor. S fiksnim policama dobivamo više mjesta za stvari, ali je pristup znatno otežan. Kod kutnih se elemenata savjetuju klizna vrata koja nestaju u ormaru i omogućavaju nesmetano kretanje.

Izvor članka: Glas Istre